Sve počinje pitanjem polaznika
Svaka lekcija iz tečaja Microsoft Office osnove ne počinje u snimateljskom kutu, nego u mojoj pretincu s porukama. Kao podrška polaznicima, tjednima slušam što ljude zaustavlja: gdje je nestao dokument koji su maloprije pisali, zašto se brojevi u tablici ne zbrajaju, kako dodati sliku na slajd a da se sve ne pomakne. Ta pitanja zapišem doslovno, njihovim riječima, jer nitko od njih ne kaže „formatiranje odlomka“, nego „zašto mi je tekst skočio u drugi red“.
Kad se isto pitanje ponovi tri ili četiri puta u zimskim tjednima, kad ljudi češće ostaju kod kuće i uređuju papire, životopise i kućne račune, postaje tema lekcije. Tek tada Ivan Horvat i ja sjednemo i dogovorimo što lekcija mora riješiti, a što će pričekati.
- Pitanja bilježimo njihovim riječima
- Tema nastaje iz ponavljanih poteškoća
- Jedna lekcija rješava jedan problem
Od bilješki do scenarija
Kad je tema odabrana, pišemo kratki scenarij. Lekcija traje pet do deset minuta, pa u nju stane samo jedna radnja: otvoriti novi dokument i spremiti ga, unijeti nekoliko brojeva u tablicu i ih zbrojiti, ili složiti jedan slajd. Scenarij zapisujemo kao popis klikova, redom, onako kako ih polaznik stvarno radi, uključujući i onaj za koji nam se čini da je očit.
Taj popis zatim čitam naglas kao da sam netko tko prvi put drži miša. Ako negdje zastanem ili moram pitati „a gdje je to?“, rečenica se prepisuje. Izbacujemo pokrate i engleske nazive tamo gdje postoji razumljiva hrvatska riječ, a kad je izbornik na engleskom, to kažemo izravno i pokažemo što na ekranu treba tražiti.
Snimanje bez žurbe
Ivan snima ekran polako, s vidljivim pokazivačem koji se ne miče dok ne završi rečenicu. To zvuči sitno, ali polaznici nam često kažu da im je upravo to pomoglo: mogu pratiti gdje se klik događa jer pokazivač ne juri po zaslonu. Svaka snimka dobiva titlove na hrvatskom, koje ručno provjeravam, jer automatski prijepis često pogriješi na riječima poput „tablica“ ili „odlomak“.
Ako se u snimci dogodi pogreška, ne režemo je uvijek. Ponekad ostavimo trenutak u kojem se nešto pokvari i pokažemo kako se vraća korak unatrag. Polaznici tako vide da greška nije katastrofa i da tipka za poništavanje postoji upravo zato.
- Titlovi se provjeravaju ručno
- Pokazivač miruje dok se objašnjava
- Poneku grešku namjerno pokazujemo
Vježba koja nalikuje stvarnom životu
Uz svaku lekciju ide vježba, a primjere biramo iz svakodnevice: popis troškova za kućanstvo, pismo za udrugu, jednostavna pozivnica za obiteljski ručak, prezentacija s nekoliko fotografija. Nema izmišljenih tvrtki ni složenih izvještaja jer većina polaznika Office koristi za kućne potrebe ili za nekoliko zadataka na poslu.
Vježbe isprobavamo na ljudima koji nisu dio tima, često na rođacima i susjedima, prije nego što ih objavimo. Gledam gdje zapnu, koliko im treba vremena i što pitaju. Ako vježba traje dulje od petnaest minuta ili traži previše razmišljanja o stvarima koje nismo još objasnili, skraćujemo je ili dijelimo na dva dijela.
Što se događa nakon objave
Kad lekcija ode na stranicu, moj posao tek počinje. Pratim pitanja koja stignu e-poštom i na tjednim grupnim susretima uživo. Ako polaznici ponavljaju istu nedoumicu, to znači da lekcija nije dovoljno jasna, i vraćamo se na nju. Ponekad dodamo kratku napomenu ispod videa, a ponekad snimimo novu verziju.
Tjedni susreti uživo korisni su i za nas: vidimo što ljudi stvarno rade na svojim računalima, koja verzija programa im je instalirana i kako im izgleda zaslon. To nam često otkrije stvari koje u studiju nikad ne bismo uočili, na primjer da se izbornik razlikuje na starijem računalu.
- Pitanja polaznika vraćaju se u lekcije
- Susreti uživo pokazuju stvarne zaslone
Zašto ne žurimo
Moguće je tečaj napraviti brže, s dužim lekcijama i većim brojem tema. Odlučili smo da nećemo, jer smo vidjeli što se događa kad se čovjek osjeti izgubljenim već u drugoj minuti: zatvori prozor i ne vrati se. Naš cilj nije pokriti sve mogućnosti programa, nego da polaznik izađe iz lekcije s jednom stvari koju zna napraviti sam.
Zato je tečaj Microsoft Office osnove slagalica od malih dijelova: dokument, tablica, prezentacija. Kad se složi, polaznik može napisati dopis, izračunati kućni proračun ili pripremiti slajdove za predavanje, i to bez ikoga pored sebe.
Iza svake kratke lekcije stoji puno malih odluka: koje pitanje rješavamo, koja je riječ jasna, koliko sporo pokazivač treba mirovati. Nije sve u videu, velik dio posla je slušanje polaznika i ispravljanje onoga što im nije bilo jasno. Ako vas zanima kako to izgleda iznutra, javite nam se ili dođite na tjedni susret, rado ćemo vam pokazati.